U osnovnoj školi sam skupljala stari papir; danas stare novine meljem i koristim kao zaštitu u paketima. Održivi pristup za mene nije trend, nego dugogodišnja praksa.
Studio Tisa je samo logičan nastavak. Stalno razmišljam o materijalima, o njihovom porijeklu, o trajanju, o
prenamjeni i o tome kako predmet može postati dio nečije intime. Moj rad je produžetak mog načina života. Privatno i poslovno kod mene nisu razdvojeni svjetovi – oni su ista praksa, samo u različitim kontekstima. Iza Studija Tisa stoji osoba koja još uvijek čuva papire, skuplja grančice, istražuje biljke, prepravlja, improvizuje i vjeruje da ručni rad nije samo nostalgija, nego put za